znao si, uvijek si znao,a ucinio si ovo težim nego sto je moglo da bude. i sada smo gdje i ranije, na ovoj prokletoj zimi očekivanja, sto sam ja.
ne sjecam se. ili se sjecam,ali nastojim sjecanja potisnuti duboko u svijest. zaboravit ces, zaboravljas i zaboravio si sve. ali ja znam da nisi igrao fair play. i zato te mrzim.
ali znam ja, najlosije stvari se izgube jer nemaju vrijednosti.
samo je težina riječi to sto je ostavilo trajnu vrijednost, a ti to ne znas. ako se trudis, imat ces i dobit,ali ako je sve u tvojoj neprobojnoj glavi, tada ja ne znam kako je stvarnost u njoj ukompletirana. previse,mili moj, kontempliras,a malo toga unosis u konverzaciju. a ja sam uvijek mislila da je ono tvoje najbolje skriveno u tebi, duboko u tvom slatkom srcu,ai zavarao si i mene i okolinu. uspio si. jesi li sretan...
Sorry
Možda se ponekad previše zaletim i pomislim kako osvajam svijet brzinom munje.i onda nestanem. pokušavam sebe staviti u poludefiniran položaj prepun skepse, bojažljivosti i spremnosti na borbu. i znam biti gruba jer se bojim destrukcije. unutarnje destrukcije. koliko god bila cinična prema samoj sebi utoliko i znam da na momente uništavam i svijet oko sebe. postoji jedan svijet i takav zakon. ne prihvaćam ga objeručke. kroz suze i pritisak u prsima prolazim kroz tunel. kakav tunel, kakav stereotip o nama samima?
uhvatim se da maštam kao djetešce, kao djevojčica zaigrana u gomili perlica hvatajući samo zelene. ponekad se nađe i pobjegli smješak tražen već dugo. jer smijem se od srca,a to biva rijetko kad. ne mogu se nasmijati grleno i prepušteno volji. trebam nekoga da me voli, da me stisne uza zid s prepunom emocija i da se nađem u začaranom krugu lakoostavarih ciljeva. minucioznost u svakom pogledu na stvari oko mene.
pogledam u nebo i opet se vratim na noći provedene s njim, na slatke poglede, na tople zagrljaje. neobavezne su suze sitne i ogroman pritisak u prsima. nisam jaka što me čini velikim kolerikom što u biti nisam. možda jesam nekada. ali kolerična jer osjećam da će sve nestati u sekundi i da ja neću moći reći sve što znam i želim, te da ću ostati na suhome bez prilike da uhvatim posljednji vlak za bolji svijet. osjećam se da kroz mene struji neka sila nepoznata. pomalo gubim i svoje ideale, svoj ponos koji sam si ugradila, svoje stavove, svoje snove, svoje prilike, kao da se nalazim u skupini ljudi koji uče da dišu kroz nos,a oni čine obrnute radnje dišući kroz usta. doslovno se tako osjećam.
kakva sam ja uopće osoba? rado bi to provjerila i istražila sama,ali otkuda da krenem, pitam se. reci mi što se to samnom zbiva, reci mi što se to u mojoj psihi mijenja. znam da još učim o svijetu oko sebe,a što mi to pomaže da stvorim sebe. jer unutar sebe uočavam da ja ne postojim, ne postoji Tajana koju sam ja godinama stvarala. ne.
ja sam još negdje skrivena. pod kamenom. i teško mi je samu sebe kupiti slatkim riječima,skupim željama i prepotentnim situacijama. znaš koji je to osjećaj kada neznaš što želiš. ja neznam niti gdje sam, niti što želim, niti kolikom jačinom nešto želim. istina je da se nalazim na marginama svoje pokolebljive osobnosti.
previše se opustim u nečemu što odavno znam da nije za mene, postupci koji su više nego banalni za moj pojam situacije koja me snašla. i onda shvatim da se ja nalazim u tišini koja mi neće podariti nijedan suvisli odgovor,te da je na meni red da se trgnem, krenem i osvojim područje u kojem ću nalaziti odgovore na sva pitanja koja me stisnu u stupicu. želim vjerovati da sam na pravom putu, da imam vremena ispraviti pogreške koja sam učinila, da postoji ljubav koja će mi pomoći da shvatim da sve ima smisla. uhvatim se kako samu sebe ponekad stavljam u položaje koje nikada neću moći doseći,a kamoli ostvariti. i opet se moram spustiti na ljestvicu niže.
na kraju krajeva, ja želim biti sretna kao svatko od nas. želim osmijeh na svom licu, sreću u srcu, sjaj u očima. to nije ništa što se kupuje novcem. dapače, potrebne su sitnice da se to dogodi,a ja te sitnice nemam. nedostaje mi nešto. sigurnost? ljubav? potpora? vjera u sebe samu?
" srca koja nisu savitljiva nikada neće biti slomljena. srca koja nisu slomljena nikada neće biti popravljena." potrebna mi je personalna potpora.
u svemu ovome sam se izgubila i sama više neznam što sam, gdje sam, kako sam i na čemu sam.
jesam.vratila sam se. dugo izbivanje od 2 i pol godine. zašto sam se vratila? kao da me pitate zašto gledam omiljenu seriju. mislim da bi svakako razlog bio to što mi fali objavljivanje mojih uradaka koji nisu toliko dobri koliko bi ja htjela da budu,ali trudim se. trudim se da postanu još bolji, kontemplativniji, shvaćeniji, precizniji. Ide li mi od ruke? to treba provjeriti.
koliko sam prihvatila činjenice da ću uvijek bolje olakšati dušu pisanjem jednog kvalitetnog teksta od pričanja s najboljom prijateljicom? ili ovo zvuči pomalo čudno. neznam. this is real. this is me. I am exactly where I'm supposed to be.
jesam li izabrala najbolji put koji mi je postavljen preda me i dan mi na raspologanje? put ka boljem sutra ili put ka boljem uočavanju sitnica. čovjek sam stvoren za greške i ispravke. imam li dovoljno sredstava za pravljenje grešaka? što biram? život pun energije ili život put neočekivanih događaja?
gdje sve počinje,a gdje završava? :)
*slowly down, whataya want from me, whataya want from me? i'm afraid. yes. protect me if you could.*
nisam li ja samo jedna u nizu okorjelih pjesničkih duša bez budućnosti. bez suvislih pogleda na život. griješim li kada ponekad padnem u zamišljanja o najljepšim snova koji su napola mogući da se ostvare. što ako griješim? što ako zavaravam samu sebe? što ako je to što osjećam samo trenutno i što ako ću opet biti povrijeđena? ne kažem da se sada ne osjećam kao princeza. ja jesam njegova princeza. i više od toga. njegov leptirić. ali što mi to neda mira? gdje je ta nit koja me udara svaki put kada se uzdignem do oblaka. uvijek me spusti na tlo i govori kako je svako uzdizanje popraćeno padom. trebam li biti opreznija?
*baby, it's me. i'm freak. tnx for lovin' me. u r doin' it perfectly.*
sve što želim jest da me on vodi kroz pustinje i planine, da mi pokaže najsitnije detalje ljubavi. ono što ja zovem ljubav,on neka pokaže sitnicama. i ja ću biti zadovoljna. i onda ću imati osmijeh veći nego što ga sada imam. on je moj heroin. da nema njega, vjerojatno bi i danas bila potištena, povučena i sklona idealiziranju stvari na maximum i više od toga. u velikoj mjeri.
*i wanna touch u if I could. please, come here. make me happy. only you can do it . *
previše pametujem i brbljam. nije mi to dobro. kako god bilo, ja sam zaljubljena preko ušiju i čekam da se dogodi poseban kliker između nas dvoje jer....jer....znam da me on voli, pokazuje to često i na očiti način što me veseli. moj nepopravljivi romantičar. obožavam ga. dovoljno govori o svemu. relacija između je dostojna poštovanja. volim ga. beskrajno mnogo.
Amy
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
vratila sam se. snažnija. bolja. iskusnija. učenija.
